Da bi lakše uočili prednosti modernih sustava za dojavu požara, navest ćemo osnovne karakteristike konvencionalnih sustava.

Bez obzira kakva je tehnologija primjenjivana kod pojedinih uređaja, sustav radi tako da nadzire određeni broj linija na koje se priključuje određeni broj konvencionalnih javljača požara. Javljači se obično napajaju s te iste linije.

U slučaju aktiviranja javljača požara, na centrali za dojavu požara javlja se signal alarma na pripadnoj nadziranoj liniji (zoni). Nije moguće s centrale ustanoviti koji je javljač aktiviran.

Budući da je jedan od osnovnih zahtjeva, koji se postavljaju na sustav, što točnije lokaliziranje mjesta nastanka požara, kod konvencionalnih sustava je standardima ograničen broj javljača koji se smiju postaviti na jednu nadziranu liniju (EN54, koji smo dužni primjenjivati kao članica IEC-a, predviđa do 30 javljača na konvencionalnoj liniji).

Javljači požara, kako konvencionalni tako i moderni analogni adresabilni, koriste iste fizikalne principe za detekciju požara: mjerenje temperature, prisutnosti dima (raznih vrsta), treperenje plamena ili izvora topline.
Pri tome se razlikuju točkasti javljači (čiji se senzorski dio može aproksimirati jednom točkom) i linijski javljači (čiji senzorski dio predstavlja liniju napr. između međusobno udaljenih predajnika i prijemnika).

Centrala za dojavu požara nadzire linije s javljačima požara. U slučaju prekida ili kratkog spoja na liniji, ne smije ispasti iz funkcije više od jedne konvencionalne zone tj. najviše 30 javljača. Taj zahtjev je važan kod modernih adresabilnih sustava.

Ako se u javljač požara ugradi sklop koji, na upit centralnog uređaja šalje svoju adresu (broj koji određuje točnu lokaciju), nastaje adresabilni sustav za dojavu požara. Budući da je sada moguće točno odrediti lokaciju nastanka dogadaja, dozvoljeno je staviti na liniju više od 30 javljača, ali pod uvjetom da u slučaju jednostrukog kvara linije (prekida ili kratkog spoja) ne ispadne iz funkcije više od 30 javljača (jedna konvencionalna zona). Standard EN-54 propisuje da, u slučaju adresabilnog sustava, na liniji ne smije biti više od 128 adresibilnih elemenata (javljača).

Da bi se zadovoljio zahtjev obzirom na prekid linije, detektori se spajaju u petlju (dvožična linija čiji se početak i kraj nalaže u centralnom uređaju). U slučaju jednostrukog prekida svi detektori i dalje rade, jer je petlja napajana s obje strane.
Da bi bio zadovoljen zahtjev obzirom na jednostruki kratki spoj na liniji, nakon svakih maksimalno 20-30 javljača ugrađuje se uređaj (izolator), koji detektira kratki spoj. Budući da nastali kratki spoj detektiraju dva izolatora, isključit ce se linija između njih (do otklanjanja kvara).

Adresabilni sustav (koji u pravilu sadrži mikroprocesorski centralni uređaj) u odnosu na konvencionalni ima višestruke prednosti:
-točna lokacija javljača koji je izazvao signal alarma ili kvara
-pridruživanje teksta javljaču ili grupi javljača (opis lokacije)
-pridruživanje vremena događaja
-registriranje događaja, uključujući i postupak operatera (prihvaćanje signala), na printeru i ugrađenoj memoriji (koja se naknadno može pregledati)
-jednostavnije i, kod većih sustava, jeftinije ožičenje
-manje dimenzije uređaja i manja potrošnja sustava

Adresabilni sustav koji koristi adresabilne javljače, koji su u principu konvencionalni javljači s adresnim sklopom, koristi isti način detekcije požara kao i konvencionalni sustav, tj. javljač je taj element sustava u kojem nastaje informacija POŽAR (sklop unutar detektora donosi odluku da li je nastao alarm požara). Svjetlosna signalizacija na detektoru (crveni LED) se pali kad detektor "ustanovi" požar, neovisno o tome da li je taj signal prihvatio centralni uređaj.

Moderniji sustav od adresabilnog je ANALOGNI ADRESABILNI SUSTAV.
Pored svih prednosti koje ima adresabilni sustav, analogni adresabilni sustav ima prednosti u načinu obrade informacije dobivene od javljača, koji su u ovom slučaju analogni adresabilni.
Analogni adresabilni javljač je u ovom slučaju senzor (monitor) odredene fizikalne veličine (temperatura, koncentracija dima, optička vidljivost itd.). Na upit centralnog uredđja ovakav senzor šalje, pored svoje adrese i tipa (vrste senzora), takoder informaciju o MJERENOJ vrijednosti. Budući da ima ugrađeni precizni A/D konvertor (analogno-digitalni konverter), on informaciju o mjerenoj vrijednosti šalje u digitalnoj formi. To je izmjerena ANALOGNA VRIJEDNOST.
Centralni uređaj obrađuje taj podatak, usporeduje ga s programiranim za taj tip senzora i za konkretni prostor. Ako je izmjerena vrijednost veća od programirane, centralni uređaj generira signal alarma, te informaciju o tome šalje senzoru, koji tek tada uključuje svoju svjetlosnu signalizaciju.
Obzirom da je komunikacija dvosmjerna, centralni uređaj može poslati nalog i nekom drugom tipu linijskog uređaja (adresabilni uredaj čija funkcija nije detekcija već izvršenje komandi) da izvrše programiranu komandu (uključenje sirena, signalizatora, isključenje klapni, napajanja itd.). Na taj način je moguće programirati i podsustave za automatsko gašenje požara.
Kontinuirano mjerenje omogućuje korištenje međustanja između normalnog stanja i alarma. Koristi se signal predalarma, koji upozorava da stanje nije normalno, no još uvijek nije nastupilo alarmno. Signal predalarma je koristan iz dva razloga:
-upozorava na nenormalno stanje
-upozorava na moguću zaprljanost dimnih javljača (potrebu za servisiranjem)

Mogućnost programiranja praga predalarma i alarma za svaki detektor, omogućuje korištenje istog tipa detektora u različitim uvjetima. Termički senzori mogu biti programirani tako da imaju različite odzive u različitim prostorima ( u jednom prostoru 58C, u drugom 72C). Ionizacijski ili optički senzori isto tako mogu imati različite "osjetljivosti".

U svakom trenutku moguće je s centralnog uređaja dobiti informaciju o analognoj vrijednosti odabrane adrese (senzora).
Isto tako, moguće je s centralnog uređaja testirati senzore, uključiti lokalnu svjetlosnu signalizaciju i aktivirati odabrane komande (aktiviranje izvršnih linijskih uređaja).

Standard EN-54 propisuje da jedan glavni procesor ne smije nadzirati više od 32 lokalna procesora (svaka petlja ima svoj kontroler petlje, koji sadrži lokalni procesor).
To znači da veliki sustavi (sustavi s više od 32 petlje) moraju biti distribuirani (više manjih podcentrala priključenih na glavnu centralu).
Integriranje takvog sustava vrši neki treći nadređeni procesor. Povezivanje takvih sustava jednostavnije je, a pouzdanost veća, jer lokalni podsustav može raditi iako je u prekidu komunikacija s nadredenim sustavom.
Moderni sustavi omogućuju kompletan nadzor i upravljanje podsustava s centralnog mjesta.
Priključenje na grafički terminal (PC s odgovarajućim software-om) omogućuje brzi i pregledni prikaz sustava i dijelova sustava u kojima je nastao novi događaj (alarm, predalarm, kvar, isključenje).
Korištenje dodatnih uređaja (repeater panels) omogućuje kompletni prikaz događaja u sustavu na više mjesta. Informacija je prikazana na LCD-u, zonskim LED indikatorima i printeru. Repeater-i mogu biti konfigurirani tako da je ostvarena jednosmjerna ili dvosmjerna komunikacija. U slučaju dvosmjerne komunikacije, s repeater-a je moguće i djelomično upravljanje sustavom (prihvaćanje signala, testiranje). Repeater može biti pridružen podsustavu. To omogućuje samo prikaz stanja i upravljanje tim podsustavom (podstanicom).

Daljnja poboljšanja svojstava analogno adresibilnih sustava vršena su u detektorskom dijelu.
-svaki javljač prati i kompenzira promjene normalne analogne vrijednosti (kompenzacija drifta)
-za svaki javljač može se odabrati jedna od nekoliko osjetljivosti
-u slučaju kvara komuniacije, u slučaju alarma ulazi u alarmno stanje kao konvencionalni javljač

ALING projektira, izvodi i servisira i konvencionalne i analogno adresibilne sustave za dojavu i gašenje požara.
Pri projektiranju koristi se oprema renomiranih svjetskih proizvođača, atestirana u Hrvatskoj, kao:
a) javljači: Apollo (UK) serije 60, 90, XP95, Discovery
b) centralni uredaji
Control Equipment (UK)
KIDDE Fire Protection (UK)
MORLEY IAS (UK)